Prve tople zrake sunčeve svjetlosti dodiruju šumu i snijeg se lagano topi. Jedan zeleni izdanak proviruje ispod snježnog pokrivača. Na njemu je maleni bijeli cvijetak, kao kap snijega, koji nosi obećanje energija koje dolaze.
Energije života lagano počinju kolati. Nije vrijeme za djelovanje, nego za promatranje i zaštitu početaka rasta u svijetu. Zemlja još pamti dugu hladnu noć zime i energije Vještice, no sad već osjeća pokretanje onoga što dolaz.
Stojimo li na tlu koje se kreće od zime ka proljeću, ili se Luna tek pojavljuje kao srpak nakon što je skrivala svoje lice, ili pak gledamo na svijet prvi puta nakon menstruacije – to su trenutci kada nosimo energije Djeve.
U tom buđenju iz sna još smo svjesne tame unutarnjeg svijeta, no u novome svjetlu možemo dati obličje snovima duše i čežnjama srca Vještice. To je to sjeme tamne maternice koji će uspaliti strast Djeve da pokrene svijet. Kako svjetlost raste, sjeme postaje smjer, te hodamo prema njemu samosvjesno i snažno kako nam to dolazi kad slijedimo svoju dušu. Tu je radost, zaigranost i ushit kako rastemo i širimo se u svijet istražujući tko smo, razvijajući svoje strasti i sposobnosti i istražujući svoju ženstvenost i seksualne energije.
Na trenutak, Majka Priroda nam poklanja to vrijeme i energiju za Sebe, da stvorimo zdravu samosvijest i individualnost. Prigrlimo li to vrijeme i postanemo ispunjene izričajem svoje Svijesti, možemo lakše otpustiti ego kad nas arhetipi Majke i Vještice pozovu da učinimo tako.
Djeva je početak ali ne i kraj. Suvremeni svijet traži brze rezultate (Djeva), no Božanska Majka traži da rastemo. Djeva želi da postignemo nešto jednom i krenemo dalje na drugo, novo i uzbudljivo, Majka pak traži da uronimo dublje u iskustvo. U svojim menstrualnim ciklusima, te u ciklusima Mjeseca i Zemlje, darovana nam je energija da putujemo u novome smjeru – no nužno nam je hodati putem, kako bismo iskusile sve njegove mogućnosti, proživjele ga kao Djeva, Majka, Čarobnica i Vještica, prije nego krenemo na sljedeće iskustvo. Trebamo si dati vremena za rast.
U tom trenu između tame i svjetla,
Između prazne pećine i polja obilja,
Stojimo kao mlada djevojka koja nosi oganj našeg ženstva.
Mi smo radost dječjeg plača i prvih izdanaka na grani,
Mi smo snijeg u zrakama sunca i prve sjajne kapi što kaplju,
Mi smo životinje koje se bude iz zimskoga sna i prvi pjev ptica,
Mi smo tanani srpak u zlaćanom zalasku sunca i svjesnost pronalaska riječi u čežnji duše.
U tom trenu ponovnog rođenja,
U tom trenu prvog daha i prvog koraka,
Omotaj nas u svoj zagrljaj Majko,
i neka naše buđenje pomogne buđenju svih žena.
